U
tišini
dolaze

Pretvaraju
se
u
riječi

koje
hrle
na usne
prijeći


S vjetrom
kroz
kišu

i u maglama
dišu


Na pokrovu
snježnom
umorne
će
leći

Bljesak

mokro
tlo
pod
nogama

i lišće
šušteće

i na kojem satu ti
sjena
stoji

haljinu
od cvića
kukurikanje
pivca


pamti

upij

prozimlji

Sve će to jednom .....

Pas
šeta
čovjeka


S prozora
prosipam
snijeg
od pepela


U sivu
nebu
zrak
me
ježi


Ja bi
krunu
od cvijeća
livade bez kraja


U
iščekivanju
jedino
što
mogu


Crtati
proljeće
po
granama

............



mjesto
sunca
u maglama
skriveni


predano
mazna
tišina


U balonu
duginih
boja
mokrim
dlanovima
gutam
vrisak

jedem se
i povraćam



da se
i rasprsne
ne bi
ni
trepnula

Nemam
potrebu
pričati


Udavit ću te

Golim
rukama
željnim
nježnosti

Ne pokušavaj

gledati
onako

Prekrit ću ti
lice
poljupcima

cijelog te
polomiti


Završit ćemo
na
mokrim
pečatima
stopala

mrtvi
a nikad
življi