Kroz hodnik
teške korake
broji


Ne spominjem
nikom
čujem je
često


U mraku
praznine
nadu mi grije
njena
svjetlost

Zaboravljam
Nisam više
ista

Ruke su mi
teške

Snove
hvatam
samo
pogledom
kad
dopustim
da malo
dalje
prošeta

Ispunit ću ti želju
pretvaram te
u prah

Maštarije
dinamikom
paraju
zapuštene
pute

cakle se
grane
zakukuljene
u vati

Mjesec
nišanim
ranit ću ga
u zoru

Na modrini
maglica
mjesečinu
štirka

Nauljeni
val
odraz
mu
briše

Mirna sam
odkad
u meni
tiše
diše.

Ti ga
imaš
al
u tebi
on
strepi

U spokoju
tvome
ne može se
vječno
kriti

prkosu
pjeni
moga
glada